Na ovoj stranici možete videti način kako možete postupiti ukoliko se ne slažete sa zaključkom inspektora ili smatrate da se inspektor prema vama ophodio neprofesionalno i neetički.
Zakonska obaveza inspektora je da se stara o tome da vršenjem svojih ovlašćenja ne ometa redovan proces rada, odnosno obavljanja delatnosti i vršenja aktivnosti nadziranog subjekta. I poresko zakonodavstvo propisuje da se učestalost i trajanje poreske kontrole ograničavaju na nužnu meru.
U pitanju su pravni (zakonski) standardi, koje se cene s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.
Za štetu koju svojim nezakonitim ili nepravilnim radom organi državne uprave prouzrokuju fizičkim i pravnim licima odgovara Republika Srbija. Autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave (grad i opština) sami odgovaraju za štetu koju svojim nezakonitim ili nepravilnim radom prouzrokuju fizičkim i pravnim licima u vršenju poverenih poslova državne uprave i vršenju poslova iz izvorne nadležnosti. Organi državne uprave, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave postupaju preko ovlašćenih službenih lica, a inspekcije, koje su u njihovom sastavu, preko inspektora, koji su ovlašćena službena lica sa posebnim ovlašćenjima, obavezama i odgovornostima. Dakle, za štetu koju republički, odnosno pokrajinski ili gradski/opštinski inspektor na radu ili u vezi s radom prouzrokuje trećem licu nezakonitim ili nepravilnim radom odgovara Republika Srbija, odnosno autonomna pokrajina ili grad/opština.
Uslov za naknadu štete je, prema tome, da je do nje došlo usled nezakonitog ili nepravilnog rada inspektora, preko koga inspekcija, odnosno nadležni organ postupa, što znači da je šteta rezultat postupanja inspektora koje je protivno zakonu ili pravilima struke, dobre uprave i savesnog postupanja, a ne ako je jednostavno nastala u sklopu vršenja ovlašćenja i dužnosti inspektora u skladu sa zakonom i pravilima struke. Ako je usled vršenja ovlašćenja i dužnosti službenog lica u skladu sa zakonom i profesionalnim pravilima došlo do nastanka štete, lice koje je pretrpelo ptetu nema pravo da potražuje njenu naknadu. Sam postupak inspekcijskog nadzora koji se vodi po službenoj dužnosti, a u kome se proverava primena zakona, radi zaštite javnog interesa, je inače, po svojoj prirodi, postupak koji nije u interesu stranke (nadziranog subjekta), a stranka je dužna da trpi njegovo vođenje, u granicama postavljenim zakonom.
Privredni subjekat koji je pretrpeo štetu (oštećenik) ima pravo da naknadu štete zahteva i neposredno od inspektora, ali pod uslovom da je on tu štetu prouzrokovao namerno.
Privredni subjekat koji smatra da se inspektor nije starao o tome da vršenjem svojih ovlašćenja ne ometa redovan proces rada, odnosno obavljanja delatnosti i vršenja aktivnosti nadziranog subjekta, da je prekoračio nužnu, odnosno potrebnu meru učestalosti i trajanja kontrole, da je u obavljanju svojih poslova neopravdano pričinio štetu subjektu, ovlašćen je da protiv tog inspektora podnese pritužbu na rad, kako je to bliže objašnjeno u odgovoru na pitanje broj 16.
S druge strane, nadzirani subjekat je dužan da inspektoru, koji mu predoči službenu legitimaciju, omogući nesmetan inspekcijski nadzor, što podrazumeva naročito da: stavi na raspolaganje odgovarajući radni prostor za terenski nadzor; obezbedi uvid u poslovne knjige, opšte i pojedinačne akte, evidencije, izveštaje, ugovore, privatne isprave i drugu dokumentaciju nadziranog subjekta od značaja za inspekcijski nadzor, a u obliku u kojem ih poseduje i čuva; omogući pristup lokaciji, zemljištu, objektima, poslovnom i drugom nestambenom prostoru, postrojenjima, uređajima, opremi, priboru, vozilima i drugim namenskim prevoznim sredstvima, drugim sredstvima rada, proizvodima, predmetima koji se stavljaju u promet, robi u prometu i drugim predmetima kojima obavlja delatnost ili vrši aktivnost, kao i drugim predmetima od značaja za inspekcijski nadzor; blagovremeno pruži potpune i tačne podatke koji su mu dostupni, a ako nešto od toga ne može – da razloge za to pisano obrazloži inspektoru.
Inspektori i nadzirani subjekti u toku inspekcijskog nadzora imaju međusobna prava i obaveze, gde najčešće obaveza jedne strane podrazumeva pravo ili ovlašćenje druge strane. U svakom slučaju, obe strane u inspekcijskom nadzoru moraju poštovati i uvažavati svakog učesnika, što je nužan preduslov saradnje i ostvarivanja svrhe inspekcijskog nadzora.
Više o ovome:
Kada je uredno obavešten o predstojećem inspekcijskom nadzoru, nadzirani subjekat dužan je da bude prisutan na mestu vršenja nadzora, osim ako postoje naročito opravdane okolnosti koje ga u tome sprečavaju, o čemu je dužan da blagovremeno na podesan način obavesti inspekciju. Ako ne bude prisutan, a ne postoje navedene naročito opravdane okolnosti, tada inspektor vrši nadzor u prisustvu drugog lica koje se tamo zatekne. U poreskoj kontroli, poreski obveznik je dužan da učestvuje u utvrđivanju činjeničnog stanja i daje obaveštenja i izjave na zahtev poreskog inspektora, a slična obaveza prisutna je i u drugim oblastima inspekcijskog nadzora.
Nadzirani subjekat može da traži odlaganje nadzora. Ovo pravo je u nekim zakonima izričito propisano, ali nalazimo da proizlazi iz prirode stvari, odnosno prirode postupka inspekcijskog nadzora u svim inspekcijskim oblastima, a posebno kada se radi o inspekcijskom nadzoru o kom nadzirani subjekat nije prethodno bio obavešten. Inspektor može, ali nije dužan da usvoji ovakav zahtev. U donošenju odluke po ovom zahtevu inspektor će uzeti u obzir sve konkretne okolnosti, poput: složenosti predmeta nadzora, pravnih pitanja u njegovom sklopu, ocene da li je ovakav zahtev postavljen iz opravdanih razloga ili je sračunat na odugovlačenje postupka i dr. Ilustrativan primer je mogućnost odlaganja početka sprovođenja poreske kontrole ako poreski obveznik podnese usmeni prigovor odmah po prijemu naloga, odnosno poziva za poresku kontrolu. U prigovoru je dužan da navede razloge za odlaganje kontrole, s tim što je dužan da u roku od 24 časa od prijema naloga, odnosno poziva za poresku kontrolu, dostavi prigovor u pismenom obliku Poreskoj upravi. Ako poreski inspektor oceni da je usmeni prigovor izjavljen da bi se ometala poreska kontrola, otpočeće postupak kontrole i navesti u zapisniku razloge na osnovu kojih je doneo takvu odluku.
Privredni subjekat obavezan je da omogući inspektoru da nesmetano vrši nadzor. Smatramo da je preporučljivo, pošto inspektor nema zakonsku obavezu da odloži nadzor, odnosno zastane sa postupkom, ako inpektor odbije ovaj zahtev i nastavi s preduzimanjem radnji u postupku, da nadzirani subjekat ne insistira na ovom zahtevu, budući da se takvo ponašanje može protumačiti i kao odbijanje učešća stranke u postupku, a što u postupku može biti na njenu štetu, ili i kao onemogućavanje vršenja nadzora, odnosno kontrole, što nije dozvoljeno i propisano je kao prekršaj, odnosno kao krivično delo.
Inspektor bi o zahtevu za odlaganje nadzora doneo zaključak, protiv kojeg nije dozvoljena žalba, niti se može pokrenuti upravni spor, a može se pobijati žalbom, odnosno tužbom protiv rešenja o glavnoj stvari, ako bude doneto.
Više o ovome:
Tada privrednik može staviti primedbe na zapisnik. Nadzirani subjekt ima pravo da u pisanom obliku stavi primedbe na zapisnik o inspekcijskom nadzoru, odmah ili u roku od pet radnih dana od njegovog prijema.
Inspektor ocenjuje primedbe, a posle toga može da izvrši dopunski inspekcijski nadzor, da bi utvrdio činjenice na koje se primedbe odnose. Ako su u primedbama na zapisnik iznete nove činjenice i novi dokazi, zbog kojih treba izmeniti činjenično stanje koje je utvrđeno u zapisniku ili drukčije pravne i druge ocene, inspektor o tome sastavlja dopunu zapisnika, na koju se ne može staviti primedba, kako se ne bi stvarale pretpostavke da neki postupci inspekcijskog nadzora, takoreći, teku unedogled. Ako, pak, u primedbama na zapisnik nisu iznete nove činjenice i novi dokazi, te inspektor nađe da ne treba ništa menjati, on sačinjava obaveštenje. Po primedbama na zapisnik, inspektor može da izmeni izrečenu meru ili da odustane od nje. Time postoji pravna zaštita stranke prilikom izricanja mere na zapisnik izražena kroz ovo upravno sredstvo – primedbe na zapisnik.
Više o ovome:
Protiv rešenja inspektora može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog rešenja, odnosno u roku koji je propisan posebnim zakonom i naveden u rešenju u delu – uputstvo o pravnom sredstvu.
Žalbom rešenje može da se pobija iz činjeničnih, procesnih i materijalno-pravnih (suštinskih) razloga, tj. zato što žalilac smatra da inspektor nije vodio postupak po zakonskim pravilima, da nisu dobro izvedeni dokazi, nisu pravilno, tačno i potpuno utvrđene činjenice, da je doneta nepravilna odluka, da je izveden pogrešan zaključak, da nije dobro primenjeno pravo i dr. Dovoljno je da žalilac u žalbi izloži u kom je pogledu nezadovoljan rešenjem, ali žalbu ne mora posebno obrazložiti.
Žalba odlaže izvršenje rešenja. Međutim, kod hitnih mera to nije slučaj, a isto tako mnogi posebni zakoni (koji imaju prednost u primeni) propisuje da žalba ne odlaže rešenje inspektora, tako da u praksi žalbe ne odlažu izvršenje velikog (možemo reći i – većinskog) broja inspekcijskih rešenja.
Više o ovome:
Tada privrednik može da podnese pritužbu na rad inspektora. Pritužbom na rad se ne štite prava koja su već zaštićena u postupku inspekcijskog nadzora putem žalbe (npr. povreda pravila postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđene činjenice, pogrešna primena materijalnog prava i dr. – videti: odgovor na prethodno pitanje) nego pravo nadziranog subjekta da inspektor prema njemu postupa profesionalno i etički ispravno. Tako, nadzirani subjekat može da se pritužuje na nekorektan odnos, povredu etičkih pravila, pravila ponašanja dobrog službenika, principa dobre uprave i dr.
Na pritužbu protiv inspektora dužan je da odgovori njegov neposredni rukovodilac, a i protiv tog odgovora može se podneti pritužba rukovodiocu, odnosno organu nadležnom za vršenje nadzora nad radom inspekcije.

Više o ovome:
Registracijom rezervišite svoj nickname za komentarisanje i dobijajte najnovije informacije iz sveta preduzetništva.